Bošnjačke strane

www.bosnjaci.nl !!! Ta hajte, molim vas! Šta će nam to?! - upitaće se mnogi (dobronamjerni?) Bošnjak koji je na ovaj ili onaj način doperjao u ‘Lage Landen’. U narednom tekstu, koji ćemo pretenciozno nazvati kolumna, pokušaćemo na to pitanje da damo smjernice za razmišljanje jer je odgovor u ovom momentu i na ovom mjestu jako teško dati.

Otkud mi ovdje?

U predvečerje ratova u bivšoj nam domaji sam nekoliko puta naišao na tezu da Jugoslavija najviše odgovara Bošnjacima (tada Muslimanima) jer smo mi, parafraziram: ‘so u kaši koja je spravljena od svih naroda (i narodnosti)’. Pomalo nespretno poredjenje ali, priznaćete, ne bez osnova. U tom vremenu nismo bili dovoljno brojni da budemo remetilački i(li) rušilački faktor zajedničke nam zemlje, ali smo - na drugoj strani - bili ‘najbolje rasporedjeni’. Od Makedonije do Slovenije smo vrijedno radili; izgradjivali i bezrezervno i iskreno voljeli ‘Jugu’. Naše komšije su snivali snove o državi ekskluzivno jednog naroda i nas su u tim kombinacijama vidjeli kao remetilački faktor. Zbog toga su nam namijenili sudbinu kolateralne štete. Krajem 70-tih i početkom 80-tih godina Srbi i Hrvati uveliko stvaraju političku infrastrukturu za nastupajući raspad savezne države dok Bošnjaci bezrezervno preko jakih (multi)nacionalnih kompanija (Unis, Energoinvest, Feroelektro, Unioninvest) ne samo da unose milijarde ino-dolara u zemlju nego i lobiraju za preduzeća iz drugih republika da dobiju poslove u zemljama gdje se vrte petrodolari. Bošnjacka politička elita u tom vremenu, zapravo jedva i da postoji. Svjesni pojedinci u Bošnjackom korpusu bivaju odstranjeni kroz vještački, od strane Srpskih tajnih službi, iskonstruisanih afera (Agrokomerc, Neum, Karingtonka, Kecmanović) ili bukvalno likvidirani (Fuad Muhić, Braća Pozderac) uz ubrzano instaliranje ‘begova’ na mjesta ‘vodja naroda’ a koji su, zapravo, (bili) samo instrument u kandžama tih istih službi.

Nastupajući rat je izmedju ostalog, bio samo dobar ‘izgovor’, tj. šansa da se preslana Jugo-kaša raščlani i da se okus soli iz nje što vise odstrani. Zato smo danas ovdje, u Holandiji (ili Nizozemskoj)..., u Zapadnoj Evropi..., na svim kontinentima. Rasturali i raznosili su nas tri godine na sve strane uz nesebičnu pomoć svih relevantnih svjetskih činilaca koji su nam danas (dobri) domaćini; dali su nam pasoše i sve pogodnosti samo da budemo poslušni, mirni i radni.., i da što prije zaboravimo ko smo, šta smo i odakle..., i da našu djecu ne zamaramo tim pričama, jer, ‘pobogu, nasa djeca ne smiju da imaju ‘taalachterstand’ i kući (u porodičnom krugu) treba sa njima da pričamo Holandski; treba što bolje da se integrišemo u naše sadašnje društvo.

Strateške smjernice

Ne treba, naravno, ništa imati protiv integracije; ali sve do onog momenta dok to ne podrazumijeva asimilaciju. Upravo zato nam treba www.bosnjaci.nl.

Cilj nam je da radimo u dva glavna pravca:

1. integracija u Nizozemsko društvo i

2. očuvanje i razvoj identiteta svih Bošnjaka sa prostora bivše nam zajedničke domovine.

Kako ćemo to ostvariti?

Odgovor na ovo pitanje je jako slojevit i prevazilazi domete uvodne kolumne. Zato ću ovdje prikazati samo par osnovnih smjernica našeg djelovanja. Te smjernice ne smiju biti ‘sveto slovo’ nego samo neka vrsta pojednostavljene vizije. To smije i mora biti podložno kritici i promjenama. Zato iskreno tražimo svaku dobronamjernu pomoć i uvijek ćemo biti otvoreni kako za dobronamjerne sugestije tako i za svrsishodnu kritiku.

Integracija i očuvanje vlastite samobitnosti

Pod integracijom podrazumijevamo par stvari: pravo na rad, ravnopravnost pred zakonima i pravo na autonomnost u pogledu kulturnih i vjerskih običaja. Integracija je za nas isključivo i samo dvosmjeran proces a nikako i nikada proces samo u jednom smjeru. Zato ćemo se truditi da naše običaje i kulturu što probitačnije i dopadljivije predstavimo našim novim komšijama, radnim kolegama..., svima koji ovdje sa nama žive.
Nije nam samo očuvanje Bošnjačkog identiteta cilj nego želimo ići i korak dalje: mi želimo naš identitet dalje razvijati u novim okolnostima. Ne smijemo sebi dozvoliti da se ušančimo u nekakva dogmatska shvatanja oko identiteta nego moramo biti otvoreni za sve što je napredno i što vodi boljem shvatanju okruženja u kojem se sada nalazimo. Ta nova iskustva trebamo zatim ‘presaditi’ tamo gdje se od njih može imati koristi.

Zato pozivamo sve ljude koji su spremni svoje znanje da stave u službu razvoja Bošnjačke zajednice ma gdje u svijetu da nam se pridruže i da nam pomognu da naša internet stranica dobije što interesantniji sadržaj i da tako postane jedno zanimljivo mjesto naših, za početak, virtualnih susreta.

Rahim Agović